Stjepan Tomaš

Moj tata spava s andelima

 

Bilješke o piscu:

Stjepan Tomaš roden je 2. sijecnja 1947.godine u Novoj Bukovici pokraj Slatine.Gimnaziju je završio u Našicama,a filozofski fakultet u Zagrebu.Danas živi i radi u Osijeku. Objavio je nekoliko romana za djecu: «Moljac i nocni cuvar», «Dobar dan, tata» i «Halo, ovdje komandosi». Knjiga ratnih dnevnickih zapisa «Moj tata spava s andelima» nadopunjena pojavila se ponovno pod naslovom «Mali ratni dnevnik». Napisao je i cetiri zbirke pripovijedaka za odrasle: «Sveti bunar», «Tko kuca otvorit ce mu se», «Smrtna ura», «Andeli na vrhu igle» te romane: «Gradani u prvom koljenu», «Taninska cetvrt», «Život u provinciji», «Zlatousti».

Književna vrsta:

Ratni dnevnik pisan u prozi

Vrijeme radnje:

Po datumima u dnevniku se vidi da se radnja odvija u vrijeme Domovinskog rata pred ; kraj ljeta, jesen '91

Mjesto radnje:

Osijek – citati: «Nastava je odgodena do daljnjega, dok ne dopusti cika

Bora Ivanovic, komandant vojarne 'Milan Stankovic' u

Osijeku.»

 

Tema: Domovinski rat u Hrvatskoj te t ežak život i stanje u domovini za vrijeme rata

 

 

Osnovna misao:

Rat je najgore što se ljudima dogodi

 

Kompozicija djela:

Uvod: Nastava se odgada do daljnjega

Zaplet: Ljudi je na ulici sve manje,a djeca se ne mogu igrati

Vrhunac: Baranja i Vukovar su pali,a Osijek je potpuno uništen

Rasplet: Cvjeta odlazi u Pinkafeld

 

 

Likovi: Cvjeta,Zlatica,Cvjetini roditelji...

  Cvjeta: Bila je dobra i razumna djevojcica i voljela je svoje roditelje.Znala je da ju oni vole i da joj žele sve najbolje te je prihvatila odlazaak u Pinkafeld.Željela je razumjeti uzrok rata ali nije mogla.Htjela je da rat što prije završi,da joj roditelji ponovo idu na posao i da ona ide u skolu.

 Cvjetina mama:Voljela je svoju obitelj i bila marljiva žena.Razumjela je svoju kcerku i kao svaki pravi roditelj željela joj sve najbolje.

 Cvjetin tata:Bio je hrabar i dolucan covjek koji je volio svoju oobitelj ali i posao.Znao je što je najbolje za njegovu kcerku te tako odlucio poslati Cvjetu u Pinkafeld.

Sporedni likovi:

Zlatica, susjedi

 

 Pouka

Moramo vjerovati ljudima koji nas vole i razumiju jer nam jedino oni mogu

reci što je najbolje za nas

 

Kratki sadržaj:

Te 1991.godine zbog rata nije pocela školska godina. Cvijeta bi se inace radovala produžetku školskih ferja , ali ove godine nije.

Tata I mama su svaki dan išli raditi, a Cvijeta je bila sama kod kuce. Cvijeta se igrala sa svojom najboljom prijateljicom Zlaticom. No bio u Hrvatskoj je poceo rat. Znala je da je Baranja vec pala.

Mladi bracni par Reisner se odselio u Njemacku i dao Cvijeti dvije mackice, Mimi i Kima. Odvijala se samo radio-škola u trajanju od triminute, ali cesto je nestajalo struje. Družila se Cvijeta I sa Zlaticom.Kod nje u naselju Sjenjak išlo se u sklonište , a tamo je bilo je jako gadno. Sve izgleda kao kaznionica. U jesen, 3. listopada, granatom je pogodena je i Cvijetina škola.

10. 10. je bacena «krmaca» na krov Zlaticine zgrade, probila je nekoliko katova i zapalila stanove. Zlatica ce nekamo otputovati. Cvijeta je gledala TV I opet je nestalo struje.Ponovo su imali struju tek 50 sati kasnije.

25. 10. Je bilo struja pa se tata odlucio obrijati, no obrijao je samo jednu stranu, odmah je nestalo struje. U trgovinama je sve poskupjelo

Iduci dan došao je djed iz susjedstva s unucicom telefonirati kod njih. Cvijeta je upitala Mirticu gdje su joj mama i tata. Rekla je da joj tata spava s andelima.

14. 11. je opet pogodena katedrala. Cvijetin tata je slušao nestrpljivo glas Europe ne bi li cuo priznanje Hrvatske.

Zlatica je u otputovala u Austriji.Tamo je smještena u neku obitelji i ide u hrvatsku školu.

20. studenog je pao Vukovar. 30. 11. je pao prvi snijeg, ali Cvijeta nije smjela ici van. Iduci dan njeni su roditelji odlucili da I Cvijeta ide u Pinkafeld u Austriji sa školom «Dobriša Cesaric». Cvijeta je tu noc toliko plakala da je ujutro imala temperaturu. Na vecer su išli u grad kupiti nove termo-hlace, trenirku,papuce i još neke sitnice za put. Trg je bio posve pust. Navecer nije mogla zaspati. Bila je tužna ali zna da joj roditelji to kažu za njeno dobro te prihvaca svoj odlazak.

Pitala se je kad ce ponovno u Osijeku osvanuti lijepi bezbrižni dan.