Drop-Down Menu    
 
menu
 
 
Alaj je krasan taj slavonski kraj

Alaj je krasan taj slavonski kraj
Živjet u njemu svakome je raj
Vino se pije, dobra rakija
U svakoj kući svira tambura

TAMBURA je žičani muzički instrument, sličan vrsti narodnih instrumenata drugih naroda. Postoje različita tumačenja o porijeklu riječi "tambura". Jedno je da naziv potječe od perzijske reči "Tn" (žica). Drugo tumačenje su riječi koje nalazimo kasnije - "denbar" (perzijski) i "tambur" (arapski). U našim južnim krajevima taj se instrument nekad zvao pandora, pandzora ili pažora.U našim krajevima tambura se prvi put spominje 1551. godine u spisima putopisca N. Nikolaja, koji je boravio ovdje kao pratilac francuskog konzula na putu za Tursku. Najstarija tambura do sada znana, koja se i danas čuva u muzeju u Osijeku, potječe iz 1847. godine, a bila je vlasništvo Paje Kolarića iz Osijeka, koji je ujedno i osnivatelj prvog amaterskog tamburaškog orkestra. Po njemu se danas i zove festival tamburaških orkestara koji se svake godine održava u OsijekuOd samice su se vremenom razvile tambure različitog oblika i veličine kao što su: jednoglasne, dvoglasne, troglasne, četveroglasne i višeglasne.
JEDNOGLASNE tambure imaju 2-4 žice koje su ugođene (štimane) jednako tj. unisono.
DVOGLASNE tambure imaju pretežno 2-4 žice, a ugađaju se tako da su dvije ili tri žice ugođene na jedan ton unisono, a četvrta drugačije (najčešće za kvartu ili kvintu niže).
TROGLASNE tambure imaju također četiri žice, a ugađaju se tako da su prve dvije jednako ugođene tj. unisono, a treća i četvrta različito.
ČETVEROGLASNE tambure imaju kao i troglasne četiri žice i ugađaju se svaka različito.
VIŠEGLASNE tambure imaju veći broj žica i ugađaju se na različite načine. Najčesće su dvije i dvije jednako ugođene tj. unisono.

Trup je izdubljen iz javora, kruškova, jablanova lipova drva, a ponekad se nađe i od kornjačine kore. U novije se vrijeme tambure ne izrađuju od jednog komada drveta nego od tankih savijenih dasaka. Trup je prekriven tankom daskom od meka drva (smrekovine, jelovine, čama) koja se zove glasnjača (tahta). Gornji je dio glasnjače od tvrdog drva da se trzalicom ne bi oštetio. Na njoj su zvučni otvori, rupice, koje narod zove izlaz glasa (odušak, negdje jasnica), a ima ih katkad od 8 da 24; na novijim je tamburama obično samo jedna veća rupa u sredini. Vrat tambure (držak, ručica, divčak) u pravilu je dug. Duž njegove gornje strane, prekrivene obično tamnijim tankim slojem daščice, pričvršćena je hvataljka; na njoj su poprijeko pribijena prečnice.

Prečnice su od čelične žice, koje označuju mjesto gdje se pritiskom prsta dobiva određen ton. Na pučkim tamburama prečnice su poredane po netemperiranoj ugodbi, a na novijima prema tempiranoj, obično kromatskoj, rjeđe dijatonskoj ( u ovom slučaju prečnice ne idu preko cijele širine vrata, nego do polovice širine s donje stane za cijele stupnjeve, a s gornje za polstupnjeve). Glava je na kraju vrata u piljastu ili pužoliku obliku. U glavu su utaknute čivije.

Umjesto drvenih čivija u novije se vrijeme u glavu pričvršćuje stroj za navijanje žica, prilagođen pužolikoj glavi. Između glave i vrata je konjić s urezanom udubinu za svaku žicu. Žice idu od čivije preko konjića duž vrata i trupa, na kojem je kobilica s urezima za žice kao i na konjiću, a zapinju se na kraju trupa ozdo za zapinjače. Tambure su najčešće dugačke 70 do 95 centimetara, ali postoje i potpuno male tamburice od 37 cm, dok se u tamburaškim zborovima upotrebljavaju i velike tambure od 140 pa do 200 cm. Trzalice su rađene od višnjine kore ili od orlova, paunova pera, a u novije vrijeme od celuloidnih ili plastičnih tvari. Trzalica se drži između palca i kažiprsta, a ponekad i sa srednjakom.sve o tamburi

Miroslav Škoro - M...
Slavonske Lole - S...
ZLATNI DUKATI - Vr...




 
 
[ Natrag ]    
Drop-Down Menu

stranica u izradi

POKLADE STRANICA U IZRADI